Mlad se mjesec kao i zipka ljulja sa neba,
dotakne ga gdjegod crkva s vrha zvonika.
A dvije zvjezdice, dvoje smiješne dječice,
sjele su na njega kao u krilo majke.
Za tebe noćas lijevom rukom radim postelju,
a desnom te teškom mukom zovem na zemlju.
Tvrd je pelin i rogač, ali isto ću se snaći,
jer put do tvog srca u tom mraku moram naći.
REF: Hej, moja zvijezdo Danice,
moja ljuta ranice,
dođi, lezi kraj mene.
Hej, vilo sa Velebita,
ja sam tvoj čovjek sa mora,
koji ništa ne mora.
Moram samo stvari dvije,
tebe ljubiti i umrijeti.
Da je Adam Evu manje držao za ruku,
sigurno mu ne bi dala gnjilu jabuku.
Lijepa žena to je vrag, muškom srcu puno drag,
a ja slijepac i budala uvijek slijedim isti trag.
Ref.