Sa stijenama, s planinama
Zvao bih Te, Gospodaru
Sa pticama u svitanja
Zvao bih Te, Gospodaru
Na dnu vode sa ribama
U pustinji sa gazelama
S poludjelim uzdasim
Zvao bih Te, Gospodaru
Sa Isaom gor' na nebu
Sa Musaom na Sinaju
Sa štapom u rukama mu
Zvao bih Te, Gospodaru
Sa Ejjubom na mukama
Sa Jakubom u suzama
Sa Muhammedom miljenikom
Zvao bih Te, Gospodaru
Hvale, slave On je vrijedan
Sa značenjem On je Jedan
Allah, Allah, zikir stalan
Zvao bih Te, Gospodaru
Dunjaluk sam sagledao
Prazne priče napustio
I bosonog bih hodio –
Zvao bih Te, Gospodaru
Junus1 uči svim riječima
S grmušama, bulbulima
S Allahovim robovima
Zvao bih Te, Gospodaru
1. Posljednja strofa, poznata kao šah-bejt, govori o autoru ilahije. U ovom slučaju to je Junus Emre, još ponzat i kao Ašik Junus