Zrinka je bila klinka, velika klinka
Od trideset i dvije godine.
Zrinka je bila klinka, pjegava klinka
Od trideset i dvije godine.
Imala je sve, mislio sam ima sve.
Bila je za glavu viša - dal' gore pada kiša?
Pitao sam tad, smije se i sad.
Šetali smo dugo gradom, ma zašto kradom?
I rekla mi je sve a kako ću bez nje.
I tko sam joj ja i zašto baš ja
A tko sam joj ja i gdje sam tu ja.
Zrinka, tako ti svake pjege na licu,
Zrinka, ne ostavljaj ranjenu pticu.
Zrinka je bila klinka, pjegava klinka
Od trideset i dvije godine.
Imala je kćer i muža i sve što život pruža
I radila je sve iz dosade.
I tko sam joj ja i zašto baš ja ?
A tko sam joj ja i gdje sam tu ja ?