Navikla sam živjeti samo s tobom, samo s tobom
Susretat zoru i čuti kako se ne budiš kraj mene
Postalo mi je tako lako disati kraj otvorenog prozora
I ponavljati joj samo jedno:
Znaš li da sam duž noćnih staza hodala bosa
ne žaleći svoja stopala
Srce je njegovo sad u tvojim rukama
Nemoj ga izgubiti niti slomiti
da ne bih nosila duž noćnih staza
pepeo ljubavi u rukama, udarajući nogama do krvi
Puls je njegov sad u tvojim očima
Nemoj ga izgubiti niti slomiti
I pusti sivu kišu da lupa od njegov prozor u Siječnju
Neka me ne grli ali nek me se ipak sjeća
I neka iznenada glasno izgovori moje ime
I neka ne govori da se ipak svega sjeća
A vani prokleta kiša gasi ulične svjetiljke
A ti moj dragi dečko mi oprosti što drhtim
I iako sam kroz suze tiho prošaptala ''zbogom''
Ne zaboravi, ne zaboravi
Znaš li da sam duž noćnih staza hodala bosa
ne žaleći svoja stopala
Srce je njegovo sad u tvojim rukama
Nemoj ga izgubiti niti slomiti
da ne bih nosila duž noćnih staza
pepeo ljubavi u rukama, udarajući nogama do krvi
Puls je njegov sad u tvojim očima
Nemoj ga izgubiti niti slomiti