Tvoga oka nema
da me opet grije
duša pusta kao kuća
bez dječurlije
Ej rakijo rako
sad tebe volim jako
a ti mene u crnicu
zemlju polako
Žene se žene
moji jarani
žene se kažu s jeseni
sve će to narod pozlatiti
a tebe u crno zaviti
Gdje uvene cvijeće
tu i nema sreće
zadnji vlak sam za te bio
Bog me kaznio
Pio bih i pit ću
dok je u litricu
a kad mi nestane
ja ću iz kafane