Slušam te gdje zboriš,
usne tvoje pratim
dok se blago miču
i trepere zrakom.
Sjedim pored tebe
spreman sve da vratim
pijanstvu tvojih riječi
nekim tajnim znakom.
Tvoj je dragi ovdje
s njime i svi vrli prijatelji naši,
naše staro društvo.
Što mi nisu davno
ovu masku strgli
da pred svima priznam
svoje tajno čuvstvo.
[Pripjev]
Ako nisi znala, zabranjeno voće,
ti si ovog trena koji nekud hrli.
I u vatru padam, mnogo mi se hoće
da te, evo sada, tu pred svima grlim.
Pa se onda vratim u pustinju neku
negdje usred srca u nedužnoj igri.
i prije no odem nepoznato nekud,
dođe mi bar malo da te nježno grlim.
I dođe mi tako
da sam grub i nježan
da sam čitav srce
da sam radost sušta.
Lice ti je blijedo
kao predjel snježan
nad kojim se večer
poput ptice spušta.
[Pripjev]
Ako nisi znala, zabranjeno voće,
ti si ovog trena koji nekud hrli.
I u vatru padam, mnogo mi se hoće
da te, evo sada, tu pred svima grlim.
Ti i dalje pričaš
slušamo te redom
o djetinstvu bosom
nagoni kad vriju.
Usne su ti krasne
opijene medom
ne smijem to reći
da mi se ne smiju.