Kada moj brat kući svrati
Iz daleka bijela svijeta
U oku mu sjena starca
A tek mu je trideseta
Mati uvijek svašta pita
A on ko da nešto krije
Svaki puta manje priča
Manje priča, više pije
Zašto lažu nam u lice?
Plaču naše oranice
Zašto kada svane zora
Moj brat opet u svijet mora?
Kod nas nikad ništa novo
A brat isto priča stalno
Vidiš, kaže: sve je ovo
Božjom rukom naslikano
Riječ mu svaka srce bode
Pogleda me, glavu spusti
Svaki puta teže ode
A sve lakše suzu pusti
Zašto lažu nam u lice?
Plaču naše oranice
Zašto kada svane zora
Moj brat opet u svijet mora?
Da nam bunar ne presuši
Da se kuća ne uruši
Da se ne potopi lađa
Dok nam njiva drugom rađa
Ja se molim svakog dana
Da sjeverna zvijezda sjajna
Pokazuje noću pute
Da ne lutaju oni što putuju
Oni što odlaze, neka upamte
svoj dom