Pomalo je smiješno osjećanje koje imam
Nisam od onih što kriju vješto
Nemam previše novca ali kad bih imao
Kupio bih dom, za nas dvoje mjesto
Kada bih bio kipar, no, nažalost nisam
Ili možda čarobnjak što pravi napitke u putujućem kazalištu...
I premda znam da nije puno, ali je najbolje što mogu učiniti
Pjesmu ti pokloniti, ovu pjesmu ti posvetiti
Svakomu možeš reći da ovo je pjesma tvoja
Možda je otrcano reći, ali sad kad je već stvar gotova
Nadam se da mi zamjeriti nećeš
Nadam se da se nećeš ljutiti što sam pretočio u riječi
Koliko je život lijep dok ti postojiš na ovome svijetu
Sjedio sam na krovu i trgao mahovinu
Raspravljajući se sa, razumjet ćeš, par stihova
Ali posrećila mi se pjesma ova
Zbog ljudi poput tebe ona kreće iznova
Oprosti mi što zaboravljam, ali i to se događa
Zaboravio sam da li su zelene ili plave
No ono što zbilja mislim, da,
Tvoje oči su najljepše od svih koje sam vidio ja
I svakomu možeš reći da ovo je pjesma tvoja
Možda je otrcano reći, ali sad kad je već stvar gotova
Nadam se da mi zamjerit' nećeš
Nadam se da se nećeš ljutiti što sam pretočio u riječi
Koliko je život lijep dok ti postojiš na ovome svijetu