Ti si dubok baš kao provalija,
Ti nemaš poleta,
Ti si umoran i bezvoljan.
Ti si uštogljen.
Tvoj dan je dokolica,
U kojoj tragaš za zadovoljstvom,
Dosađuješ se kad si obožavan,
Ti si uštogljen.
Dok sežeš za Mjesecom
I zvijezdama gore na nebu,
Jednostavne stvari u normalnom životu
Polagano prolaze pored.
Ti spavaš, sunce sja,
Ti se probudiš, vrijeme je za večeru,
Nema ničega novoga za tebe da radiš,
Ti si uštogljen.