Na svoja krila vilenjačku prašinu utrljala je ujutro
da bi imala snage letjeti protiv vjetra.
Teška vremena su bila iza nje
ali tko bi vjerovao da postoje
tužne vile?
Pognute glave spomenula je jednom
njezine brige.
Faun se podsmjehnuo, nije ju shvatio za ozbiljno.
Kako tako krilato biće ovako nisko može biti?
Zaista je shvatio tek kad ta je mala vila
preminula.
Oko nas je raj ovakav
ali ne iskuse svi uvijek to tako,
jer faunove, trolove a i vile isto
tuga ponekad zgrabi
i odnese ih.
Usamljene vile priča je dirnula sve
trolovi su tješili vile, vilenjaci faunove,
svugdje se sa olakšanjem ponavljalo:.
Zašto je to jedan život zahtijevalo
prije nego nas je podsjetilo:
Oko nas bi bio raj ovakav
ako bi se živjelo uvijek blizu jedan drugome,
jer iako faunove, trolove a i vile isto
tuga ponekad zgrabi
ona ih ne odnese.
Oko nas bi bio raj ovakav
ako bi se živjelo uvijek blizu jedan drugome
jer iako faunove, trolove a i vile isto
tuga ponekad zgrabi
ona ih ne odnese.