Shvaćam, nema kraja mojoj samoći, svakim danom će se umnožavati
Zar je oduvijek ovako bilo? Ne znam
kao me nije dotakao plač dok sam bila dijete
Navikne se, svaki čovjek, navikne se s vremenom. da bude slomljen, povrijeđen
jer normalno je da onaj koji padne, padne da se ponovno digne na noge
Moja samoća na put mi je postavila zasjedu i čeka me
bol svojim očima motri na mene
čekam, čekam,čekam
Hajde, navalite na mene, ne bojim se!
Oblaci su puni, kišilo je i kišit će po nama, čežnja
tvoje odsutstvo i ja, konačno smo sami