Ovog jutra
više ne sjećam se
kako moji prsti dodirivali su
tu gitaru koja za mene
bila je zapravo tvoje tijelo..
Više ne sjećam se kako osjećao sam se
kada milovah tvoju kosu..
Više se ne sjećam,
jesu li tvoje oči bile smeđe ili crne,
poput noći ili dana,
kad prestali smo se viđati..
Sjećam se samo da je kišilo i da ostali smo
na stanici metroa..
Ali ulažem veliki napor,
još uvijek vidim tvoj pogled
u svakom ogledalu svakog dizala..
Gdje svake noći
uzdižem se sve do neba,
u stakleničkim hotelima,
gdje priseže se nešto tako prolazno...
Više ne sjećam se,
ni tvog smijeha,
ni tvoje žurbe
da daš mi poljubac.
Niti bilo kojeg gumba
tvoje košulje
koju prvu otkopčao sam..
Niti koju rumbu plesala si,
kada željela si ukrasti moj san.
Kažu da vrijeme i zaborav
su poput blizanaca,
jako će ti nedostajati
ono što jednom već nedostajalo ti je..
Za što sam ja kriv,
ako se više ne sjećam..
Ali ulažem veliki napor,
još uvijek vidim tvoj pogled
u svakom ogledalu svakog dizala..
Gdje svake noći
uzdižem se sve do neba,
u stakleničkim hotelima,
gdje priseže se nešto tako prolazno...
i tako vječno…
Više ne sjećam se,
više ne sjećam se…