Y sigo preguntándome [Croatian translation]

I još uvijek se pitam,

kako postoji nešto tako veliko,

da vrijeme čini da se umnožavaju osjećaji.

Kako je moguće

da sjećanja na tebe postaju slađa kroz mjesece,

ona koja nosim bez da vidim te.

I još uvijek se pitam,

kako postoji nešto tako čisto

da ne vidim se kako uživam

u životu gdje nisi ti,

jer bez tebe, otkrila sam da nema života u miru,

ah, dođi i slušaj moju dušu.

Nada je za mene kao tvoje ime,

koje je za mene veliki dio boja

moje zastave.

I vrijeme je okrutno sa mnom, jer sam željela zaustaviti

ciklus agonije koji sam prošla zbog naše ljubavi,

a nije se protegnulo u onim godinama radosti,

ah, radosti.

I još uvijek se pitam,

kako nakon naših trenutka

nisu ostali ostaci od tebe, od tih poljubaca,

koji čine da ponovno se rodiš.

Ono što podupire moju dušu i upravlja snovima,

pa, vidi, ne znam kako da ti kažem da još uvijek te volim.

Nada je za mene kao tvoje ime,

koje je za mene veliki dio boja

moje zastave.

I vrijeme je okrutno sa mnom, jer sam željela zaustaviti

ciklus agonije koji sam prošla zbog naše ljubavi,

a nije se protegnulo u onim godinama radosti.

Znam da život prolazi i prolazi i nisam te ponovno vidjela,

i hranila sam se ponovnim susretom u koji sam vjerovala u svojoj iluziji,

ali dragi* moraš shvatiti da to nije život…

I vrijeme je okrutno sa mnom, jer sam željela zaustaviti

ciklus agonije koji sam prošla zbog naše ljubavi,

a nije se protegnulo u onim godinama radosti,

ah, radosti.