Ona se pokliznula i srušila me.
I, iako ponekad nije mi važno,
znam da onoga dana kada je izgubim ponovno ću patiti.
Zbog nje, koja se pojavi i sakrije se,
koja odlazi i ostaje,
koja je i pitanje i odgovor,
koja je moja tama, zvijezda..
Ona češlja moju dušu i mrsi mi je,
ide sa mnom ali ne zna gdje ide.
Moj suparnik, moj suputnik,
koja je toliko unutar mog života,
a ponekad je toliko izvan.
Znam da ponovno ću je izgubiti,
i ponovno je pronaći.
Ali sa drugim licem ,drugim imenom..drugačijim i drugim tijelom,
ali i dalje to će biti ona,
koja opet me odnosi..
Nikada mi nije odgovorila da li okreče se kotač.
Ona se čini hladna i čini se vječna,
jedan uzdah u oluji,
koja je toliko puta promijenila glas..
Ljudi koji odlaze i dolaze..i uvijek je ona,
koja me laže i poriče,
koja me zaboravlja i pamti..
ali, ako se moja usta varaju..
ali, ako se moja usta varaju..
i kada je zovem imenujem drugu..
Ponekad osjećam sažaljenje za ovo ludo,
slijepo i ludo srce.
Biti će kako želi Bog da bude,
moj zločin je glupost ignoriranja,
da ima onih koji nemaju srce.
I spaljuje,spalit će me i spalilo me.
A što ako bila je ona?
Ponekad osjećam sažaljenje za ovo ludo,
slijepo i ludo srce.
Bila je ona, tko mi može reći da bila je ona?
I ako je život jedan kotač koji se okreće a nitko ne zna,
kada mora skočiti.
I gledam je..
A što ako bila je ona?
A što ako bila je ona?