Evo proljeća, lijepog cvijeća
Cio svijet je u auri ljubavi prema životu
Sigurna sam da ih je još koji kao ja ne vole sunce
Nije to moj hir, tjera me na spavanje
A čemu to sunce što sja?
Nakon što se zna da zima odlazi
Gospođa kiša ju dolazi zamijeniti
To sigurno umara
Ljeto, zima je neugodna
Odlazak, ostanak je iritantan
Može biti bilo što, ali ono što se odluči
Ali jedno je viška, ono koje se ubije
To je kao s muškarcima, monotono je
Ja, imam dvojac kojemu se priklanjam
Jednoga koji će mi zadati udarac
Drugoga, to je onaj što mi je pod kožom
Komplicirano je to, ovo postojanje
U mome srcu, dva muškarca plešu
Znam da moram otići
Ali ne mogu gledati čovjeka kako plače
Ljubav, cvijeće, to je gnjavaža
Odlazak, ostanak živcira
Može se bilo što, ali ono što se odluči
Jedno je viška, ono koje se ubije
Moje je nebo u potpunosti prekriveno kišom
Počinjem prezirati život
Zašto ne volim onoga koga bih trebala?
On me pita kako to završava
Ljeto, sunce, zima, kiša
Ljubav, cvijeće i onda život
Ne mogu više, dosta mi je
Voljela bih spavati da više mislim
Ali da si lažem, neugodno je to
Spavanje, buđenje, živcira me
Život i ja, moramo odlučiti
Ja mislim da je on viška, on se treba ubiti