Na mostu preko reke Severn, subotnje noći
Suzi upoznaje muškarca svojih snova
kaže da je upao u nevolju, i ako nema ništa protiv
da ne želi društvo
Ali nešto je u vazduhu
u tišini razmenjuju poglede i sve postaje jasno
Suzi zgrabi svog muškarca i stegne mu ruku
dok kiša postaje suza u njegovom oku
Ona kaze:
Ne posustaj nikad ne odustaj, život je tako divan
Ne posustaj nikad ne odustaj, život je tako divan
Vozeći se kroz grad do -Temple- stanice
Plače po kožnom sedištu
i Suzi zna da je njen dragi bio porodican covek,
ali svet ga je bacio na kolena
Zato ga gura uza zid i poljupci se pale kao varnice,
i iznenada, on pocinje da veruje
uzima je u naručje i ne zna zašto
ali misli da počinje da shvata
Ne posustaj nikad ne odustaj, život je tako divan
Ne posustaj nikad ne odustaj, život je tako divan
Ne posustaj nikad ne odustaj, život je tako divan
Ne posustaj nikad ne odustaj, život je tako divan
Ne posustaj nikad ne odustaj
Ne posustaj nikad ne odustaj zivot je tako divan