Stoji jedan vojnik na obali Volge
čuva stražu za svoju domovinu
daleko i sam u tamnoj noći
za njega ne sija ni mjesec, ni zvjezda.
Nepomična stepa šuti
jedna suza mu iz oka pada
i on osjeća kako se srce kida
kad je čovjek napušten
i žali se i pita:
Dali si ti tamo gore zaboravio na mene
ipak moje srce za ljubavlju žudi
ti imaš na nebu mnogo anđela kraj sebe
pošalji ipak jednog od njih kod mene.
Dali si ti tamo gore zaboravio na mene
ipak moje srce za ljubavlju žudi
ti imaš na nebu mnogo anđela kraj sebe
pošalji ipak jednog od njih kod mene.
Ti imaš na nebu mnogo anđela kraj sebe
pošalji ipak jednog od njih kod mene.