Stoji vojnik na obali Volge
Čuva stražu za svoju domovinu.
U mračnoj noći sam i dalek,
Ne svijetli mu nikakav mjesec, nikakva zvijezda.
Nepomična stepa šuti,
Suza mu se u oku pojavi
I on osjeća,što u srcu ga jede i muči,
Kad čovjek je ostavljen, i kad žali,
I on upita:
Jeste li vi tamo gore zaboravili na mene?
I moje srce čezne za ljubavlju.
Vi imate na nebu puno anđela uza se
Pošaljite i meni jednoga.
Vi imate na nebu puno anđela uza se
Pošaljite i meni jednoga.