Sjediš u svojoj maloj pletenoj stolici
Ne sumnjajući u to da nikog nije briga za tebe
Opet si skroz sjebana
Smiješ se ničemu u kiši
Pokušavaš si dokazati da nisi luda
Budalo, mrzim te ponekad
Hej, znaš da nije slučajnost to što si izgubljena u prostoru
Kapljice ti padaju s face, i ti gubiš svoj dragocjen um
Pošalji mi razglednicu ako ikad doguraš tako daleko
Imaš nekoliko penija u svojoj zahrđaloj limenci
Istina je da te nije bilo dugo
Teško te je gledati kad si u takvom stanju
Sa tim tvojim razuzdanim noćima i cjelodnevnim spavanjem
Ponekad si baš drolja
Hej, znaš da nije slučajnost to što si izgubljena u prostoru
Kapljice ti padaju s face, i ti gubiš svoj dragocjen um
Gubiš svoj um