Mogu podnijeti ovu kišu na krovu ove prazne kuće
To mene ne smeta
Mogu podnijeti da kadtad zaplačem
Ne bojim se s vremena na vrijeme zaplakati
Iako nastavljati bez tebe me sve dalje uznemirava
Ima dana, još i danas, kada se pretvaram da je sve u redu
ali to nije ono što mene pogodi
Što najvise boli
je to sto sam blizu tebe bio
i imao mnogo toga da ti kažem
i gledao sam tebe kako odlaziš
i nikada saznao
što bi moglo biti
i što nisam vidio da voljeti te
je bilo ono što sam pokusavao
Teško je se suočiti sa bolom što sam te izgubio
Ali tako činim
Teško se je prisiliti osmijeh kad vidim naše stare prijatelje
a ja sam sam
još je teže
ustajati, oblačiti se, i živjeti s kajanjem
No znam, kad bih mogao sve ponovno uraditi
promjenio bih sve i rekao bih ti sve riječi koje sam u srcu sačuvao
i koje nisam izgovorio