Ja znam tvoj jezik, a ti moj ne,
ja ne znam tvoju zemlju, a ni ti moju,
ja znam tvoje roditelje, a ti moje ne,
ja ne znam tvoju kuću, a ni ti moju.
Ja još nikada nisam bio kod tebe,
u tvome gradu na baltičkom moru,
a ni ti nikada nisi bila kod mene,
ovdje, u Štutgartu.
Tko još treba riječi ako ljubiti zna,
tko još treba riječi ako ima oči da vidi,
tko još treba riječi ako može mirisati,
tko još treba riječi ako ima ruke,
ako ima ruke da osjeti.
Ja znam tvoju svakodnevnicu, a ti moju ne,
ja ne znam kako ti ide,
ja ne znam kakva je tvoja škola,
i kako tvoja budućnost izgleda.
Mi smo naš život
u par dana i tjedana podijelili,
i onda nas je još jednom
ponovo zemlja spustila.
Tko još treba riječi ako ljubiti zna,
tko još treba riječi ako oči ima da vidi,
tko još treba riječi ako može mirisati,
tko još treba riječi ako ima ruke,
ako ima ruke da osjeti.
Tko još treba riječi ako ljubiti zna,
tko još treba riječi ako oči ima da vidi,
tko još treba riječi ako može mirisati,
tko još treba riječi ako ima ruke,
ako ima ruke da osjeti.
Ako ima ruke, ako ima ruke da osjeti.