Čujem kišu kako tiho udara o moj prozor
pisma neotvorena,dobro su se ovdje smjestila
na mojim zidovima se bore snovi protiv trezvenosti
a po stropu se šire pitanja
šta bi bilo kada bih jednostavno otišla
šta,šta bi bilo kada bih spakovala svojih sedam stvari
i napustila ovaj grad
sve svoje šatore dižem ,prodajem šta imam
i jedino što ostaje je cedulja na kojoj pišem:
ja sam otišla
otišla,otišla,otišla zauvijek
ja sam otišla
na šta ću se sjećati
za šta ću se držati
kada je svaki dan ovdje samo za zaboraviti dobar
ne mora se biti svetac a ni prorok
da se vidi da se za mene ovdje ništa ne pomjera
i kada bih jednostavno otišla
jednostavno preko noći
napustiti ovu zemlju i nepustiti niti jednu suzu za njom
i sve svoje šatore dižem
prodajem šta imam
i jedino što ostaje je cedulja na kojoj pišem:
ja sam otišla
otišla,otišla,otišla zauvijek
ja sam otišla
zauvijek,zauvijek
ja sam otišla i neću se vratiti
ovo nije oproštaj na kratko vrijeme
ne ovo je,ovo je za vječnost