We Don't Eat [Croatian translation]

Ako je ovo iskupljenje, zašto se trudimo uopće

Nema se što spomenuti, i ništa se nije promijenilo

Ipak radije bih radio na nečemu, nego se molio za kišu

Tako lutam i dalje, dok netko drugi ne bude spašen

Preselio sam se na obalu, ispod planine

Plivao u oceanu, spavao sam

U zoru sam mogao gledati kako sunce reže trake kroz zaljev

Sjetio bih se stvari koje je moja majka pisala

Da ne jedemo dok vaš otac nije za stolom

Mi ne pijemo dok se đavao ne pretvori u prah

Nijednom nijedan čovjek kojeg sam sreo nije bio sposoban voljeti

Zato - da sam ti, imao bih malo povjerenja

Dvije stotine godina, bio sam u toj vodi

Dvije stotine godina, tonuo kao kamen

Očajnički sežući za mežama

Koje su ribari bacili

Pokušavajući naći, mrvicu nade

Sebe ja sam držao, sve moje tajne nježne i skrivene

Stranice su bile presavijene, onda nije bilo ničega uopće

Pa ako u budućnosti zatrebam spasitelja

Sjetit ću se što je bilo napisano na zidu

Da ne jedemo dok vaš otac nije za stolom

Mi ne pijemo dok se đavao ne pretvori u prah

Nijednom nijedan čovjek kojeg sam sreo nije bio sposoban voljeti

Zato - da sam ti, imao bih malo povjerenja

Jesam li ja pošten čovjek i iskren

Jesam li bio dobar prema tebi uopće

Oh, tako sam umoran od igranja ovih igrica

Mi bismo samo trčali dolje

Istim starim rutama, iste stare priče o

Zadihanim vlakovima, istrošenim slavama

Kućama što gore, svjetovima što se okreću sami po sebi

Zato ne jedemo dok vaš otac nije za stolom

Mi ne pijemo dok se đavao ne pretvori u prah

Nijednom nijedan čovjek kojeg sam sreo nije bio sposoban voljeti

Zato , ako si mi bio prijatelj, naučio bih imati samo mrvicu povjerenja