Od zlatne obale, preko sedam mora
Putujem dalje, daleko i široko
Ali sada se čini da sam samo stranac sebi
I sve stvari koje ponekad radim, to nisam ja
nego netko drugi
Zatvaram oči i mislim o domu
Još jedan grad prolazi u noći
Nije li smiješno kako ti nikad ne nedostaje
dok ne nestane
I moje srce leži tamo i biti će
do mog zadnjeg dana
[Refren]
Zato shvati
Ne gubi svoje vrijeme tražeći uvijek
one potraćene godine
Glavu gore... iznesi svoje stajalište
i shvati da živiš u zlatnim godinama
Previše vremena na mojim rukama, imam te na umu
Ne mogu ublažiti ovu bol, tako lako
Kada ne možeš pronaći prave riječi, teško je
proći kroz drugi dan
I to me tjera da poželim zaplakati i
dignem ruke prema nebu
[Refren]
--Solo--
[Refren] x2