Podignuo sam pogled kad si zatražila stolicu,
izgledala si umorno, vidio sam kapljice kiše
koje su padale s tvoje kose.
Popila si čaj, uopće ništa nisi rekla,
ništa čega se mogu sjetiti.
Bilo je kasno kad su rekli da zatvaraju,
platio sam, nisam znao što učiniti.
Još uvijek je kišilo, ti si bila umorna, bila si smrznuta;
šetali smo, ja sam šetao s tobom.
Šetajući, šetajući po kiši,
šetajući, nisam znao tvoje ime.
Uzela si mi ruku kad smo šetali neko vrijeme,
bez riječi, samo si pogledala -
samo si pogledala u mene i nasmiješila se;
tako čudno, što sam osjećao prema tebi,
da li je bilo stvarno, da li je bilo istinito?
Bilo je kasno kad su rekli da zatvaraju,
platio sam, nisam znao što učiniti.
Još uvijek je kišilo, ti si bila umorna, bila si smrznuta;
šetali smo, ja sam šetao s tobom.
Šetajući, šetajući po kiši,
šetajući, nisam znao tvoje ime.
Šetajući, šetajući po kiši,
šetajući, nisam znao tvoje ime.
Šetajući po kiši,
šetajući po kiši.
Šetajući, nisam znao tvoje ime.