Išao sam stopama svog oca danas
Radio dok se nisam smrznuo i lice mi je postalo sivo
I svi su mi prsti otvrdnuli i istrošili se do kosti
I osjećao sam se kao dijete u svijetu punom muškaraca
Pokušavajući uloviti ono nešto opet
Jak kao bik, ali polako se pretvarajući u kamen
Idem dalje od ove sobe, tamne i sive
Dim visi u oblacima i stara jeka svira
I glazba je nježna
I glas, prigušen je
I dječak, on je volio
I čovjek, izgubio se
I šetam vani po kiši
Sve ispočetka
Osjetio sam dodir svoje majke danas
Blago me gurao naprijed opet
Zatvaram oči, ali još osjećam kako
I hvatam se prstima kroz bore i nabore
Došao sam do razuma, to me sasjeklo na komade
Jer trebao sam više, ali sam uzmicao
Šetam sam s ovim nogama od kamena
Skoro sam suh i skoro sam doma
Gdje se fotografije smiješe
I ja sam još uvijek nečije dijete
I moje mjesto, određeno je
Pa ću ostati neko vrijeme
Dok ne bude šetao vani po kiši
Kao da bi voda ostavljala mrlje
I ponovno sam rođen sve ispočetka