Završeno je, nema više,
prestala je bol zbog mučenja,
ovih usta koja nisu naučila iz jedne rane.
Prestala sam govoriti
duhovima samoće,
sada razumijem, rekao si mi da ništa nije vječno.
I samo preostaje uspeti se na drugu planinu,
i neka se također ova bol
utopi na ovoj plaži.
I vraćam se vidjeti te ponovno,
vraćam se disati duboko
i neka sazna svijet,
da od ljubavi također može se živjeti.
Od ljubavi može stati vrijeme,
ne želim otići odavde…
Jer vraćam se vidjeti te ponovno,
vraćam se disati duboko
i neka sazna svijet,
da nije važno ništa drugo…
Ova ponizna pjesma,
koja mi lomi glas..
Ide noseći me nekom drugačijem otkucaju.(srca)
Teče kroz moje vene, glazba jedne duše slobodne
i bez lanaca, bez svjetla kojeg treba progoniti.
I vraćam se vidjeti te ponovno,
vraćam se disati duboko
i neka sazna svijet,
da od ljubavi također može se živjeti.
Od ljubavi može stati vrijeme,
ne želim otići odavde…
Jer vraćam se vidjeti te ponovno,
vraćam se disati duboko
i neka sazna svijet,
da nije važno ništa drugo…
I vraćam se vidjeti te ponovno,
vraćam se disati duboko
i neka sazna svijet,
da od ljubavi također može se živjeti.
Od ljubavi može stati vrijeme,
ne želim otići odavde…
Jer vraćam se vidjeti te ponovno,
vraćam se disati duboko
i neka sazna svijet,
da nije važno ništa drugo…
I neka sazna svijet,
da nije važno ništa drugo…