Grane lupaju po staklu,
sjene plešu po stropu.
Hvala bogu , da se mjesec lomi
samo na krilima noćnih leptira.
Hvala bogu, da je vjetar taj,
koji pjeva kroz noć.
Grane lupaju po staklu,
sjene plešu po sropu.
Čini mi se kao da drveća
bruse usnulom gavranu zube.
Čini mi se da se proliveno vino
opet sjeća starih bitaka.
Čizme hodaju po staklu,
snovi lijepe se po stropu.
Sada se mjesec oštro smije.
Prozoru izrasli su zubi.
Vjetar zviždi naše pjesme,
dok nam puše kroz glave.