Nakon tolikih pjesama
tolikih riječi koje su pronašle utočište u mojim ustima
danas sam još uvijek zaljubljen u taj mikrofon kao prvoga dana
rap mi je postao prsluk za spašavanje
surfajući po svijetu
živim
Imam slobodnu dušu i tijelo za koje živim vezan
i s tobom imam prtljažnik želja koje sam čuvao
moje pjesme putovale su na mjesta na kojima neću biti
moje usne ostavile su pečat na grudima onih koje sam ljubio
zaljubio sam se u toliko stvari do bola
uživao u tisuću bitaka, nije bilo važno gubim li u njima
preklinjao sam za zagrljaj, prije negoli su mi zalupili vratima
bio sam ranjen strijelom i još uvijek krvarim
Bio sam vodič, bio sam teret , bio sam utočište
prošao sam sve ulice poput prosjaka
imam prijatelje koji se mogu nabrojati na prste jedne ruke
imam dugovječne roditelje i sedmoro braće
imam buket nada koji istrune kad kažeš zbogom
više nego u Boga vjerovao sam u težinu svojih postupaka
jedna polovica tako tužna, dok se druga smije
sada to shvaćam
živim
Izaći ću i zaustavit ću vrijeme
zapisat ću to za sva vremena
vikat ću visokim glasom dok ne ostanem bez daha
voleći i pateći
živeći
ugasit ću svjetla i pogledat ću duboko u sebe
skinut ću se bez
razmišljanja suočen sa žaljenjem
klizat ću se poput vjetra na cementu
plačući i smijući se
živeći
Noćio sam u straćarama toliko prljavima u koje bi rijetki ušli
obradio sam vrtove u koijma je prije bio samo kamen
izgubio sam mir da bih dobio rat
gušio sam se u svome dimu,a poslije i u bocama džina
spavao sam u hodnicima i u vilama
crtao sam svijet kao zabavni park
podlegao sam kušnjama i priviđenjima
Lagao sam tolikima i samome sebi
iz knjiga koje sam čitao popio sam vječnu mudrost
pronašao sam utjehu otvorivši nebo između nogu
zbog svojih poljubaca koje nisam dao, isplakao sam more
letio sam iz Tokija na Manhattan
vidio sam savršenu kreaciju u svim stvarima
patio sam od depresije, živčanog sloma
Jedna polovica uspavana, dok druga gori
sada shvaćam, živim
Izaći ću i zaustavit ću vrijeme
zapisat ću to za sva vremena
vikat ću visokim glasom dok ne ostanem bez daha
voleći i pateći
živeći,ugasit ću svjetla i pogledat ću duboko u sebe
skinut ću se bez
razmišljanja suočen sa žaljenjem
klizat ću se poput vjetra na cementu
plačući i smijući se
živeći
Vidio sam ljude koji umiru i ispuštaju zadnji dah u miru
izašlo bi im svjetlo iz grudi i kratko bi se nadvilo
nikada ne bi mogli vladati krijesnicama
uvijek tražeći malo ljubavi čak i u močvarama
pojurio sam da se okupam u moru pod olujom
doživio sam želju koja je poput spore smrti
otvorio sam vrata u svome umu koje nitko ne smije više otvoriti
zbog mržnje sam činio ludosti, a zbog ljubavi još i više
Udaljio sam se od ljudi zbog straha
vidio sam nepogrešive ljude koji padaju na pod
plivao sam u Nilu i na rubu svoga jastuka
isplakao sam svoj bijes poput vodopada
imao sam svakojake hirove,
ali olovka i papir bili su dovoljni da budem bogat
jedna polovica tako mirna, dok druga juri
sada sve shvaćam, živim
Toliki ljudi, tolika mjesta i ja
uvijek podjeljen na dvije polovice
uživao u zadovoljstvima, prihvaćao patnju
Nach
kroz sebe
živio sam
Izaći ću i zaustavit ću vrijeme
zapisat ću to za sva vremena
vikat ću visokim glasom dok ne ostanem bez daha
voleći i pateći
živeći
ugasit ću svjetla i pogledat ću duboko u sebe
skinut ću se bez razmišljanja suočen sa žaljenjem
klizat ću se poput vjetra na cementu
plačući i smijući se
živeći
Izaći ću i zaustavit ću vrijeme
zapisat ću to za sva vremena
vikat ću visokim glasom dok ne ostanem bez daha
voleći i pateći
živeći
ugasit ću svjetla i pogledat ću duboko u sebe
skinut ću se bez razmišljanja suočen sa žaljenjem
klizat ću se poput vjetra na cementu
plačući i smijući se
živjet ću