Vidim zvjezdice zdravi, bogati i lijepi,
a prije mi se čini kako progledat će slijepi.
Vidim zvjezdice u megadržavi lihvarstva,
na Zapadu ništa novo, još od Rimskog Carstva!
Kretenizam, na sve strane nepotizam,
Preko Save sirotinja, preko bare fašizam,
Ima još budala da ih hrani nek -izam,
Mein Kampf kapitala, a jos smrdi komunizam.
I odgajana mržnja od kolijevke pa do groba,
Vidiš, nismo više ljudi, sada postali smo roba,
Plačem kao dijete, panika me hvata,
U slobodnom sam padu s 28.-og kata.
Vidim zvjezdice, kemikalijama friziran,
Godinama izgrizan, dobro globaliziran,
Sa zida cure govna iza zida sere vrag,
Skupa ližemo zid uvjereni da je šlag,
Ima kvislinge za mobinge, majstore za driblinge,
Domoljubne lopte, glupim masama za treninge,
A vražiji kad stisne, onda narod jako vrisne,
Nestat će u mraku svako onaj koji pisne.
Vidim zvjezdice!
Vidim zvjezdice, kao progutani ponos,
svira nam uzbuna, za poremećeni odnos.
Mrtav leži prkos, ranjena je drskost,
neki grizu kost, jer izgubili su ljudskost.
Zidaju zidari, dok te bombama ruše,
i licencom za slobodu zarobljavaju duše.
I nema povratka, ali slobodno se nadaj,
izgubili smo se u igri zavadi pa vladaj!
Vidim zvjezdice, kao povijest lažirane,
genocidne namjere, u priče maskirane,
greške planirane, ljudi naivni i nagli,
zato sad bauljamo sa guskama u magli.
Vidim zvjezdice, kao lice varalice,
izjedaju mi živce kao teror propalice,
oprašta im Bog, ali nikad neće ulice,
neće bit' fer-pleja u trenutku završnice.
Mi smo pokret otpora, znam da nisam jedini,
Onaj koji vidi da su opet nas pobijedili.
Pljujem svakom slugu, smireno palim pljugu,
rušit ćemo ovo govno kao što smo Jugu!
Vidim zvjezdice!