Slučajno vidio sam naše fotografije,
iako ni noći ne mogu te sakriti.
Voljeti te bilo je snažno, znajući što mogu izgubiti..
Kome se to nikada nije dogodilo?
Nije se bilo ni malo lako nositi s tim.
Odsutna smirenost nakon oluje,
naše čarolije nisu uspjele, bez razmišljanja popeo sam se na sve zidove, sve one koje želio sam srušiti...
Voljeti te u visinama bila je avantura,
i ta vrtoglavica na tlu neće prestati..
Ali bila su to tri pokušaja puna argumenata,
kada se ne radi o tome tko može više..
ponekad voljeti nije dovoljno....
Pregledao sam našu e-poštu,
ostavljajući po strani ego, kormilar
za sve riječi, bori se naša želja za povratkom..
Nikada nismo željeli razumjeti,
ono što oboje uspjeli smo priznati,
je to da ako nisi plakala ti, plakao sam ja.
Kakvu ljutnju smo izazvali što željeli smo toliko se voljeti
i što nismo mogli to učiniti bolje...
Voljeti te u visinama bila je avantura,
i ta vrtoglavica na tlu neće prestati..
Ali bila su to tri pokušaja puna argumenata,
kada se ne radi o tome tko može više..
ponekad voljeti nije dovoljno....
Mmm, nije dovoljno,
ponekad voljeti nije dovoljno...