Stojim ovdje na meni
donje rublje boje šljive,
ti pušiš duhan
na prozoru kuhinje.
Mi više nismo,
ne postojimo uopće,
kiša udara šakama
na naš prozor.
Ja sam iskidana reklama
na gradskim banderama,
ti si čovjek bez
upotrebljivog srca,
ti vičeš posljednje laži iz svojih usta
i iza ugla bježiš.
i , o bože, zašto volim,
volim tebe.
Ja putujem na nebo izgubljenih,
ja putujem u ludnicu,
ponirem protivno vjetru,
baš kao pogrešno leteće ptice,
baš kao pogrešno leteće ptice,
baš kao pogrešno leteće ptice.
Ja trčim proklinjući
kroz prazno stubište,
pišem ti svijeta najružniju
posljednju tekstualnu poruku,
halo, halo, ja sam to
što ljubav više ne treba,
ove noći želim
ići na mostove Hakaniemija.
Ja putujem na nebo izgubljenih,
ja putujem u ludnicu,
ponirem protivno vjetru,
baš kao pogrešno leteće ptice,
baš kao pogrešno leteće ptice,
baš kao pogrešno leteće ptice.
Tebi sam dala sve svoje,
sa posljednjim moćima sam se borila,
vjetar raznosi sve se slama.
Ja putujem na nebo izgubljenih,
ja putujem u ludnicu,
prostrla sam stol za tebe,
ponirem protivno vjetru,
baš kao pogrešno leteće ptice,
baš kao pogrešno leteće ptice,
baš kao pogrešno leteće ptice.
Stojim ovdje na meni
donje rublje boje šljive,