U noći jedna violina svira gotov nečujno
Samo za nas svoju melodiju nježnu i osjećajnu.
Ona nam priča o nadi ljubavi, užitku življenja
Nas dvoje, pod vedrim nebom, poslušajmo ju.
Polagano nas nosi i opija nas,
Dođi večeras pjevušeći u moje naručje:
Pjevaj, pjevaj za mene
U ovoj noći iz snova,
Sklupčan blizu tebe,
Milina tvoga glasa
Dolazi raspršiti moju tjeskobu.
Pjevaj, pjevaj za mene,
Kad se tvoja pjesma uzdiže,
Sve kroz moje oči izgleda
Ljepše, čudesnije
U ovoj noći iz snova.
Ti si otišla i od onda, svugdje nosim
Teret mojih suza i mojih boli.
Unatoč svemu, dogodi se uvijek da otkrijem
Opet uspomene nestalih dana.
Ali večeras, kao miris starih užitaka,
Jedna violina nanovo svira tu melodiju koja me progoni:
Pjevaj, pjevaj za mene
U ovoj noći iz snova,
Milina jednoga glasa
Dolazi raspršiti moju tjeskobu,
Smiruje moj nemir.
Pjevaj, pjevaj za mene,
Tijekom ovih kratkih časova,
Polagano u mome srcu
Ponovno cvate sreća
U ovoj noći iz snova.