To je mladić što vuče
Svoju izgubljenu dušu
Stranac...
Spava na našim poljima
Na svjetlu
Na njivama pšenice
Poput ptice bez kaveza
Slobodne i divlje
Pjevao je
Za djecu, za anđele,
Na čudne načine
Koje je izmislio
Napustio je grad
Mirnim korakom
Bez pritiska
Krenuo je putem
Koji uvijek ide dalje
Njegova domovina je zemlja
Bez ikakvih granica
Koje bi ga zaustavile
Njegov krov i njegova obitelj
Djevojke su
Koje je volio
I više nego svakoga dana
Čekaju tvoj povratak
Reci, stranče, ti prolaziš
I ti nestaješ
U horizontu
I ti u ritmu života
Kao u knjigama
I pjesme
Ali to je izgubljena duša
Što ju nosiš
Tu ili tamo
Netko te voli, netko prezire
Što god tko rekao
Ti ne čuješ
Zašto želiš slijediti
Svoje pravo na život
Tako daleko od mene
Možda kako bi se osvetio
Za to što si samo stranac...
La la la...