Nosim našminkani osmjeh,
koji postojan je i ne gasi se,
koji se više ne osvrće unazad.
Nosim kofer prepun
iluzija i želja,
imam toliko da dam..
Više ne plaće, bol je završila,
ne plači više ljubavi, jer ja...
Vješam svoje riječi na mjesec,
da bih pričao tebi ili nijednoj..
Imam otvorena vrata ovoga srca,
imam predosjećaj,
reci mi osjećaš li, samo reci mi.
Zatvaram kišobran na kiši,
neka pokisne ovo moje ludilo.
Osjećat ćeš zauvijek našu ljubav,
sanjam, ja budan sanjam...
Predajem ti bogatstvo ovog siromašnog,
siromašnog ludog sanjara.
Nosim nadu među prstima,
sudbinu i trenutak,
jedan pravi život..
I premda sam samo od krvi i mesa,
moje bogatstvo je odraz
koje sjaji poput mora.
Više ne plaće, bol je završila,
ne plači više ljubavi, jer ja...
Vješam svoje riječi na mjesec,
da bih pričao tebi ili nijednoj..
Imam otvorena vrata ovoga srca,
imam predosjećaj,
reci mi osjećaš li, samo reci mi.
Zatvaram kišobran na kiši,
neka pokisne ovo moje ludilo.
Osjećat ćeš zauvijek našu ljubav,
sanjam, ja budan sanjam...
Predajem ti bogatstvo ovog siromašnog,
siromašnog ludog sanjara.
Vješam svoje riječi na mjesec,
da bih pričao tebi ili nijednoj..
Imam otvorena vrata ovoga srca,
imam predosjećaj,
reci mi osjećaš li, samo reci mi.
Zatvaram kišobran na kiši,
neka pokisne ovo moje ludilo.
Osjećat ćeš zauvijek našu ljubav,
sanjam, ja budan sanjam...