Svake noći bez sna
Uzdižući se iz dna
Lopoči tuguju.
Mjesec neće saznati
kako je duboka dubina
a lopoči šute.
Neprimjetno uvučeni u tok
Očevici i zarobljenici tajna s dubine.
Ja znam da ti znaš
da ja znam da ti znaš.
I ti skrivaš to, da ja skrivam
što ti skrivaš.
Promatramo, stojeći u tamnom utočištu.
Tuđi snovi nas ne zbližavaju.
Uvijek u dvoje, uvijek idemo
kroz minirane pustinje.
Svatko od nas sam u svojim mislima, ali zato netaknut,
tupo šutimo.
Dovoljno je samo napraviti korak, zaboravivši na stazu,
i dogodit će se nezaustavljiv prasak čudnih emocija.
Ja znam da ti znaš
da ja znam da ti znaš.
I ti skrivaš to, da ja skrivam
što ti skrivaš.
Promatramo, stojeći u tamnom utočištu.
Tuđi snovi nas ne zbližavaju.
Iz očiju u oči, iz očiju u oči
bez gesta i bez riječi
Sfinge su neprimjetno opet
razmijenile osmijehe.
Slučajno smo se našli u pustinji
obvezani čuvati tuđe tajne.
Tako smo odvučeni u vječnost.
I zajedno i pojedinačno
Prije i poslije.
Da bi bolje čuvali tajne, morali smo se
skameniti.
Nećemo moći zaspati, nećemo moći zaboraviti,
ali probaj sfingu nešto upitati.
Ja znam da ti znaš
da ja znam da ti znaš.
I ti skrivaš to, da ja skrivam
što ti skrivaš.
Promatramo, stojeći u tamnom utočištu.
Tuđi snovi nas ne zbližavaju.
Iz očiju u oči, iz očiju u oči
bez gesta i bez riječi
Sfinge su neprimjetno opet
razmijenile osmijehe.
Slučajno smo se našli u pustinji
obvezani čuvati tuđe tajne.