Уходи, февраль [Uhodi, fevral'] [Croatian translation]

U sumraku se rastopio zvuk koraka,

Ptice šute.

Neprimjetno je s plavih obala

skliznuo zalazak sunca.

Ja ću na pijesku upaliti vatru

I sjene će stupiti u noćno prostranstvo.

Toplim vjetrom odiše noćna daljina,

ovdje te nitko ne čeka, odlazi, veljačo

Odlazi, veljačo, ovdje nikome nisi potrebna

Olujama ne pomračuj plavetnilo mog neba.

U moj mali svijet dođoše mir

i tišina.

Više ne bolujem tugom

koja izjeda dušu.

Tamo gdje je vatra dotakla nebesa

Trava je gusta i šuma je prohladna.

Zvala sam te, bila sam u vatri,

I tada mi je bila potrebna tvoja hladnoća,

A sad, veljačo, nije tvoje vrijeme,

Odlazi veljačo, odnesi i vjetrove.

Ne bacaj pahuljice u mračne vode,

Ja više nisam ista

Ostao je samo plamičak

od mora vatre.

Samo ovaj moj plamičak. Šteta,

Veljačo, zakasnila si dva dana.

Toplim vjetrom odiše noćna daljina,

ovdje te nitko ne čeka, odlazi, veljačo

Odlazi, veljačo, ovdje nikome nisi potrebna

Olujama ne pomračuj plavetnilo mog neba.