Večeras opet prazna je postelja,
bez tvog,dušo,nježnog zagrljaja,
a bol u duši
mir mi ne daje,
gorim.....
Tvoj lik mi krade san od očiju,
od kada si otišla,
voljena...
Gori,moje srce u noći hladnoj,
za tebe govori.
Oprosti onaj koji voli dušo
može i da pogriješi.
Eh da mogu
noćas bi ja dao svemir,
opet od tvojih usana
da se opijem,
na grudima da ti zaspim.
Sjećanja vjetrovi mi nose voljena,
a ja ih molim,dušo,i tebe
da mi te donesu
noćas u moj zagrljaj.
Od kada
si otišla
nemam mira voljena.
Gori,moje srce u noći hladnoj,
za tebe govori.
Oprosti onaj koji voli dušo
može i da pogriješi.
Eh da mogu
noćas bi ja dao svemir,
opet od tvojih usana
da se opijem,
na grudima da ti zaspim.