Tamna je noć, samo meci zvižde u pustinji
Samo vjetar bruji u žicama, dok daleke zvijezde trepere.
U tamnoj noći, draga, znam da ne spavaš,
Pored kolijevke brišeš krišom suze svoje
Koliko samo volim tvoje duboke oči,
Kako bi samo želio da ih poljubim usnama!
Tamna noć nas razdvaja, moja ljubavi,
Opaka, teška stepa se uvukla između nas
Vjerujem u tebe, moja draga,
Ta vjera me štiti od metka u ovoj tamnoj noći
Radost je u meni, i sasvim sam miran u ovoj smrtnoj borbi,
Jer znam da ćeš me voljeti, bez obzira što se bude dogodilo
Smrt nije strašna, koliko sam je puta sreo u ovoj stepi.
To osjećanje se i sada budi u meni.
Čekaš me i ne možeš zaspati pored kolijevke,
I onda znam da ništa mi se neće dogoditi!