Smrznem se od pomisli kako je spokojan ovaj sneni svijet
u svom usporenom padu
Nerealno si mi blizu i udišem te kao etar
Sanjajući o potpunom uranjanju
I ne možeš mi zabraniti
Teče zvjezdana staza krajnje slabih trenutaka
I ne možeš mi zabraniti
još jedan kratki uzdah koji je možda i posljednji
Akvarij je razbijen i zlatne ribice
leže dolje među komadićima stakla
Drhte zviježđa živinih lopti
I preostalo nam je još malo čekati
I ne možeš mi zabraniti
Vani je mećava, lete neprocijenjivi trenuci
Ne možeš mi zabraniti
kratki trenutak ljubavi, on je možda i posljednji
Bezvoljni, bolesni, uveli cvijetovi
umiru na zaleđenom prozoru
Predosjećajući padanje još jedne zvijezde
Dodirujem te u snu
I ne možeš mi zabraniti
kad nad uspavanim svijetom bjesnu vrtlozi uništenja
Ne možeš mi zabraniti
Jer svaki trenutak ljubavi je možda i posljednji