Izvini na smetnji, samo htedoh pokazati ti, iako grešim,
kada pišem imam više hrabrosti da govorim,
da ti pokažem da kada smo zajedno i ćutim sve osećam..
pitam se, a da nikad ne razumem dobro, ono što ti osećaš...
Zbunjuješ me i zadovljavam se vođenjem ljubavi s kožom, s jednim tvojim poljubcom,
s jednostavnom rukom u ruci, šetajući korak po korak
iako trpim... iako grešim...
Nisam svetac i rekao sam ti. Nemam ništa sakriveno od prvog dana kada sam te upozano
i otkrio sam ti da sam ludak...
ali sam spreman pokazati da postoji i drugo
i jako bih hteo pokloniti ti ono najbolje što imam iznutra i obrisati ostalo
ali ti si hladna i braniš se i okružuješ se barijerama...
Možda sam banalan ali sam siguran da samo prijatelji ne možemo biti
kada osetiš takvu jaku privlačnost da ne možeš misliti o ničemu
osim o tome kako si posebna i kako se osećam
kada vidim da si ti dobro
i u jednom malom mestu bez kuća i bez cesta
uz tebe mogu odustati od svega...
ionako da tebe nema u blizini sve je ništa...
Molim te reci mi nešto iako može učiniti loše
traži i da nestanem, zaboravim, ne vratim se,
da se pravim da nisi posebna
ali udalji me molim te ako onda misliš da na neki način
među nama ne može funkcionirati,
ne među nama ne može funkcionirati, među nama ne može funkcionirati...