Oprosti što ti smetam, samo sam ti želio pokazati, čak iako sam u krivu, da ako pišem imat ću više hrabrosti da govorim
I da ti pokažem, da iako smo skupa i ja sam tih, mogu osjetiti sve...
I pitam se, bez da u potpunosti razumijem, šta ti osjećaš...
I ti me zbunjuješ i ja ću se pomiriti s vođenjem ljubavi s tvojom kožom, s tvojim zagrljajem
S jednostavnom rukom u ruci, hodajući korak po koark
Čak iako patim... i čak ako sam u krivu...
Nisam svetac i rekao sam ti to. Nisam to skrivao od prvog dana kada sam te sreo
I otkrio sam ti da sam lud...
Ali sam spreman da ti pokažem da postoji više
I voljeo bih da ti mogu dati sve najbolje koje nosim u sebi i izbrisati ostatak
Ali ti si hladna i ti braniš sebe i ti se okružuješ barijerama...
Ja ću možda biti nevažan, ali sam siguran da biti prijatelji ne bi funkcioniralo
Kada se osjeća tako jaka privlačnost da ne možeš misliti ni o čemu drugom
Ali o tome koliko jedinstvena si i kako činiš da se osjećam, čim te ugledam, dobro
Čak i u maloj zemlji, bez kuća, bez puteva
S tobom kraj mene mogao bih odustati od svega
Dakle, sve bez tebe pored, je ništa...
Molim te, reci nešto, čak iako bi moglo zaboljeti
Pitaj me da nestanem, da zaboravim, da se ne vratim
Da se pretvaram da nisi sposobna
Ali odgurni me dalje, molim te, ako razmisliš onda, da na bilo koji način ne bi funkcioniralo među nama
Ne, među nama dvoje ne bi funkcioniralo, među nama dvoje bi funkcioniralo...