Poput onoga koji poteže konopac koji se već kida,
poteže, poteže, poteže, poteže...
Kao da uopće ne primjećuje, trlja još malo
oči, koje su još uvijek zatvorene da se ne bi suočile
da je zrak sačinjen od kristala
koji mogu prasnuti,
da iako se čini čudno, želim te proždrijeti.
Da je zrak sačinjen od kristala,
koji mogu prasnuti,
da iako se čini čudno, želim te proždrijeti.
Na rubu njenih usana dopustila si je da se slomi,
kao talas koji se predaje stijeni,
izgubljena u ponoru jednih beskrajnih ruku,
tako velikih da mogu obgrlitii cijelu njenu planetu.
Sada nisi tu,
sada nisam tu,
ali tišina je najrječitiji oblik laganja.
Sada nisi tu,
sada nisam tu,
ali tišina je najrječitiji oblik laganja.
U tvojoj tišini živi moja
i u jednom dijelu moga tijela živio je
djelić tvoga mirisa,
u tvojoj tišini živi moja
i u jednom dijelu mojih očiju živio je
dio bola.
Sada si tu,
sada sam tu,
zagli me da bih nekad pomislila na tebe.
Sada sam tu,
sada si tu,
zagrli me da bih nekad pomislila na tebe.
...
Zrak je od kristala,
koji mognu prasnuti,
iako moje usne ne govore,
želim te proždrijeti.