Ja sam crkva bez križeva,
Letim raširenih ruku
Uzduž pospanih obala
Okamenjene muke.
Ja sam vjera bez razloga,
Istina sam bez početka.
Čuješ li kako je kriknula
Duša sred jasika ?
Ja sam ptica bez neba,
Kamena sam jeka,
Pola zaboravljenih mjesta
Tužan sam predznak.
Ponoćni Mjesec
Stavi zavoj na moje rane,
Pa siva magla
Kupa mi kupola.
Ja sam crkva bez križeva,
Vječito tečem dolje u tlo,
Slušam pažljivo riječi preminulih
I pjev vjetrova.
Ja sam pamćenje bez dobra,
Znanje sam bez težnje,
Ugašena zvijezda
Poginulih pokoljenja.
U duši mi je tamno,
Grafiti su tetovaže za izdaje,
Razbijena stakla,
Pokvareni zidovi.
A sutra umrijet ću,
Kiša spokoja će pasti,
Otići ću iz pamćenja,
Eksplodiravši kraj rijeke.