Ti u odsjaju sa ekrana,
krišom promatram tvoje lice...
Pored tebe, pa ipak sama,
a sve više me guše slutnje te.
Stare nježnosti više nema,
riječi prazne, jer u tvom srcu,
ljubav odavno nije tema,
što je jučer još značila nam sve.
Neki zvuci još uvijek traju...
tiha glazba i riječi tvoje.
Ali pjesma se bliži kraju,
poput bujice šutnja nosi sve.
Trgam list s našeg kalendara,
k'o da sutra će biti bolje.
Svaki dan samu sebe varam...
nemoguć je bijeg od sudbine.
Dok u postelji ležim sama,
uzalud teške misli ganjam,
crne kao i noćna tama,
one su zarobile mi sne.
Traje noć... život prolazi moj
Traje noć... kao pješčani sat,
Traje noć... a i spušta se mrak
Traje noć... jedva čujno, k'o tat.
Traje noć... život vrti se moj
Traje noć... k'o podivljali vir.
Traje noć... nebo preklinjem sad
Traje noć... da mi vrati moj mir.