Nemam prijatelja, nemam niti kose
Sada žuč točim, gdje sam prije pio
Lud sam za ljubavi, ali ne dolazim
Samo plaćam stanarinu svaki dan
U Kuli pjesni
Pitao sam Hanka: kolika je samoća?
Hank Williams još nije odgovorio
Ali ga svaku noć čujem dok kašlje
Stotinu katova gore, iznad mene
U Kuli pjesni
Rođen sam ovakav, nemam izbora
Rođen sam s darom zlatnog glasa
Dvadeset sedam anđela s Nebesa
Me svezalo za baš ovaj stol ovdje
U Kuli pjesni
Slobodno zabij igle u woodoo lik
Žao mi je, dušo, ali ne liči na me
Stojim uz prozor prepun svjetlosti
Gdje te čak ni žena ne može ubiti
U Kuli pjesni
Možda sam gorak, ali jedno znaj
Bogati putuju sobama siromaha
Stiže moćna pravda, a možda ne
Znaš, mnogo smiješnoga se čuje
U Kuli pjesni
Vidim te na suprotnoj obali rijeke
I ne znam otkad je toliko široka
Volio sam te, dušo, davno nekad
Sada svi prijeđeni mostovi gore
Iako mi je sve izgubljeno blisko
Više nikada nećemo morati gubiti
Napuštam te, ne znam do kada
Sele nas sutra u kulu tamo dalje
Javljat ću se, dušo, još dugo baš
Slatke riječi ću ti šaptati s prozora
U Kuli pjesni
Nemam prijatelja, nemam niti kose
Sada žuč točim, gdje sam prije pio
Lud sam za ljubavi, ali ne dolazim
Samo plaćam stanarinu svaki dan
U Kuli pjesni