Dio svoje duše poklanjam
svaki put kad stanem pred vas
i nema tu sheme
to ide iz mene
radim što volim i znam.
Kad otvorim oči ja nastavim san
smiješkom dočekujem dan,
mogu reći bez riječi,
mogu dodati stih.
al’ da li itko zna
tko sam stvarno ja?
Pjevala si sa mnom i plesala
prvi put ljubila,
a nikad se nisi pitala;
tko sam stvarno ja?
Kad otvorim oči ja nastavim san
sasvim slobodan,
ja sam suze i smijeh,
ja sam smjernost i grijeh,
al’ tko sam stvarno ja?
Možda ne znam niti sam…
I sve bih opet ponovo
kad bih mogao
i glupost i rane
i sve one dane
sve bi ponovo
jer pjesma je sljepa,
kada je ljepa,
ona svakog dotakne.
Duše kad ima djeli je sa svima
i tu sam negdje ja
Ako budeš pitala
to sam stvarno ja…