Gle, stvorila sam nešto čudno
Nema sjaj, nema sklad
I nije pravilan i ljubak,
Ali prelijep je i baš moj
Što još mogu sad?
Ček, dođi tu, dođi tu!
I kraj, dođi tu, dođi tu!
Što još mogu sad?
Ma daj, dođi tu, dođi tu!
Pusa, dođi tu, dođi tu!
Samo redaj ruže razne
Cvjetna rijeka nema kraj
Vječno vježbaj poze prazne
Kad si tužna, osmijeh daj
O, kada bih ko drugi svi bar jednom bila u trenutku!
Znaš li ti kamo ideš?
Što mogla bih kad bi bi barem pustili me na miru?
I dozvolili da budem prava ja
Da svuda nikne bujni korov!
Korijen grub! (Lud!)
Divlja vlat! (Nemoj stat!)
Sve zove mene u slobodu
U zrak i gorim sva
Što još mogu ja?
I nek se stvori tu biljka zubata
Možda je zalutala, a svud je oko nas
Jer htjela bih iskusiti novu strast
Sad dosta je ljupkog, ne želim tu laž!
To znaš...
Cijeli svijet tvoj se čini ko cvijet
Svima djeluješ bezbrižno ti
Daj, korijenje drži me
Nekoć mislila sam da te znam
Ali sad drukčiji tvoji su sni
Jer znaš da te sni mogu još podići u vis!
Pa svud da nikne bujni korov!
Korijen grub! (Cvijet!)
Divlja vlat! (Let!)
Sve zove mene u slobodu
U zrak i gorim sva (Što još? Što još?)
Što možeš sve kad baš si ludo, vedro, mudro u trenutku (Hajde, zgrabi trenutak!)
Što možeš sve kad znaš da savršena ne trebaš biti
I da to je okej (Hej, vidi sada moj volej!)
Uz mene juri divlji vihor! (Vihor!)
Dižem val! (Diže val!)
Mijenjam svijet! (I moj svijet!)
Sve lako je jer tebe imam tu. I hvala, sestrice!
Sad ja mogu sve! (Sad možda možeš sve!)
Sad ja mogu sve! (Sad stvarno možeš sve!)
Sad ja mogu sve!