Ceste vode u daljine,
od sjena autoceste,
naše noge se kvase gaze ceste,
je li ovo to kad se zaljubi?
vjetar u kosi tamo i natrag,
Cesta me vodi
gdje muzika čini nas zbunjenima od sreće,
daleko, negdje daleko,
kroz napuštena dvorišta, kroz ovu betonsku noć,
tvoje srce udara,
nešto veliko i divlje se treba dogoditi, vrije,
to što od nas ostaje su željezni zubi.
Ceste u daljine imaju
najhrabrije voditi,
blažena ludost u mojim venama juri,
netko me zove k sebi,
najizravniji smjer do tamo i natrag.
Cesta me vodi
gdje muzika čini nas zbunjenima od sreće,
daleko, negdje daleko,
kroz napuštena dvorišta, kroz ovu betonsku noć,
tvoje srce udara,
nešto veliko i divlje se treba dogoditi, vrije,
to što od nas ostaje su zlatni zubi.
nisko nebo u uši viče tišinu,
mokri asfalt se ne pomiče, ali cesta me vodi,
gdje muzika čini nas zbunjenima od sreće,
cesta te vodi,
što u venama juri je čista čežnja za daljinom (daljinom, daljinom)
Cesta me vodi
gdje muzika čini nas zbunjenima od sreće,
daleko, negdje daleko,
kroz napuštena dvorišta, kroz ovu betonsku noć,
tvoje srce udara,
nešto veliko i divlje se mora dogoditi, vrije,
to što od nas ostaje su zlatni zubi,
i ceste u daljine,
ceste u daljine.