Odavde počinju sjećanja
i ti
Odlaziš, a da toga nisi ni svjesna
izustiš "Bok"
koji zvuči kao da govori
"Znam već da ću se osjećati loše"
Odavde počinju sjećanja
ja i ti u letu
i ti ćeš me čuti kako prolazim
ako moraš otići
odi što prije možeš
ne, ne okreći se
odavde fotografiram sjećanja
Ti si moja prva misao
od kad otvorim oči
dok jutra sviću
gore i dolje između kože i srca
sve dok nas nešto ne rastavi iznutra
sve dok se ne zaboravimo vratiti
Sjećaš li me se zaista? O zašto se sjećaš?
Po kamenim putovima trčao sam
i smijao se tebi
ljubio sam te i imala si okus soli
i lijepih stvari koje treba napraviti...
svaka tvoja slika je
mračna bez vremena
kao fotografija
odavde počinju sjećanja
sjedim među travom i cvijećem
i puštam oči vremenu
i tako se vraćaju tvoje riječi
"pomoći ću ti voljeti"
rekla si mi polako
sve do tog "Bok" koje je odredilo moju sudbinu
da moju sudbinu
sjećaš li me se zaista kao što se ja tebe sjećam?
Svijetlo je jedna od jednostavnih stvari
sjećaš li se da je voditi ljubav
bilo slatko, bilo jako, imalo miris
Po kamenim putovima trčao sam
i smijao se tebi
Sjećaš li me se zaista? O zašto se sjećaš?
Sjećaš li me se zaista? O zašto se sjećaš?